news-details
Škrinja

Mrkovska kuća na putu da se preseli u istoriju

 -Mrkovska kuća je sa krovom “na dvije vode”, da zaštitiod vjetra istočnika, građena je u nizu, na padini kako bi se maksimalno iskoristio prostor i sačuvalo obradivo zemljište, bila je građena isključivo od tesanog ili pritesanog kamena sa drvenim međuspratnim tavanicama i drvenom krovnom konstrukcijom,. Bila je usklađena sa okruženjem i u tom smislu preteča današnjih ekološko-graditeljskih koncepata. Bila je, ali je u Mrkojevićima danas skoro više nigdje nema-samo su neki od navoda sa okruglog stola posvećenog tradicionalnoj kući u Mrkojevićima, koji bi trebalo da zamisle ljude u institucijama i čuvanja kulturne baštine, i njene valorizacije .

Prvo istraživanje na ovu temu sproveli su Mirsad Rašketić i Alen Pelinković, koji su rezultate opsežnog i dugotrajnog rada na terenu sublimirali u multimedijalnu prezentaciju, što su podržali Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore i Savjet Muslimana Crne Gore .

-U Mrkojevićima se nije gradila kuća, gradio se dom da traje vječno. Otud i anegdota da je jedan gazda otpustio majstora zato što je u jednom danu isklesao pet kamena, a vjerovalo se da je dnevno moguće samo četiri, ako se radi pošteno. Posljednja kuća je po ovom modelu podignuta 1974. Nestanak tradicionalne arhitekture ovdje izazvali su stalna emigracija, zemljotresi 1963. i 1979, te dolazak investitora u posljednjih desetak godina.

Najbolje očuvana izvorna arhitektura ovog područja je u pri planinskim zaseocima. Najrasprostranjeniji tip ove kuće je dvospratnica- prizemlje i sprat, gdje je gornja zona isključivo za stambene aktivnosti – ima kuhinju, ognjište i uglavnom dvije sobe, a donja zona je služila jednom polovinom kao magaza, a drugom za smještaj stoke-dodao je Rašketić.

Novinar Sabrija Vulić smatra da će ovakva istraživanja “natjerati Mrkojeviće da se malo zamisle” kako da očuvaju ovaj dio svoje tradicije i stave ga u svrhu napretka . Ovaj tip kuće, kako je kazao,  nije za cilj imao estetiku, već funkcionalnost, da bude prilagođen ljudskim potrebama , a naročito okolini i raspoloživom materijalu, a zanimljivo je da Mrkovska kuća kao oblik individualnog stanovanja do sada nije tretirana  čak ni u fragmentima u stručnim i naučnim radovima.

- Mrkojevićki kraj je istorijski bio pod uticajima svih velikih imperija prisutnih na području Mediterana , svih monoteističkih religija, savršeno mjesto preplitanja kulture istoka i zapada, slojevi raznih uticaja su umnogome prepoznatljivi i u lingvističkim i etnografskim specifičnostima kraja, o kojima ipak postoje radovi i istraživanja, za razliku od istraživanja i mapiranja arhitektonskog nasljeđa kraja o kojima nema pisanih tragova-ističe Rašketić.

U autorskom  tekstu za portal Glas Mrkojevića, Rašketić akcentuje da je ovdašnja svakodnevna tradicionalna arhitektura umnogome padala pod uticaje savremenog brzog načina života “i nemilosrdno nestajala sa novim dobom”.

-Dio razloga treba tražiti i u razornim posljedicama dva zemljotresa koja su pogodila kraj, prvi 1963.  i  onaj katastrofalni aprilski iz 1979. koji je razorio dobar dio crnogorskog primorja. Kao seoski kraj koji je gravitirao gradu pogodan za nastavak  života i po mjerilima modernog shvatanja života nije doživio sudbinu mnogih sličnih krajeva širom zaleđa jadranske obale, tradicionalna arhitektura Mrkojevića je platila cijenu. Dobar dio djelimično porušenih i oštećenih objekata je još dodatno porušen, a preostali su napušteni i pretvarani u pomoćne-kaže Rašketić.

On nastavlja da brza obnova i reizgradnjoa dovode do svojevrsnog gubljenja i starih znanja kojima su mještani generacijski kroz empiriju, te stil i uslovi života oblikovali svakodnevnu arhitekturu do tog perioda. Novi haos u stilovima i izgledu krajolika, dodaje, donose ubrzana „urbanizacija“ priobalja i centralnog dijela Mrkojevića , a stihijska gradnja prerasta u sveopšti problem.

- Mrkojevićima, kraju sa izraženom migracijom u posljednjim decenijama XX i još izraženijom imigracijom u prvim godinama XXI vijeka, sada prijeti svojevrsni palimpsest arhitektonskog nasljeđa a i sveukupnog kulturnog nasljeđa. Palimpsest kao termin iz istoriografije najbolje odslikava trenutno stanje-nastao je iz prakse prepisivanja i brisanja starih pergamenata u arhivama srednjovjekovnih biblioteka, nekad iz potrebe da se napravi mjesto za nove podatke vrijednije po mišljenju tadašnjih arhivara, a nekad i maliciozno u svrhu brisanja identiteta određenih oblasti i naroda. U svakom slučaju, vrijednost nasljeđa se ne mjeri samo materijalnim, vrijednost je i želja nasljednika tradicije da očuvaju svoje korijene. Jer odista, narod koji se odriče svojih korijena i tradicije osuđen je na nestajanje-prenosi Glas Mrkojevića Rašketićevu studiju o lokalnoj graditeljskoj tradiciji. 

Rašketić napominje da su posljednji trenuci da se dio te tradicije sačuva i stavi u svrhu napretka kraja. Prve ideje o sveobuhvatnom istraživanju i zaštiti graditeljskog nasljeđa, podsjeća, javile su se početkom 2000-ih kada je grupa entuzijazista pokrenula manifestaciju „Dani Mrkojevića“. U sklopu te manifestacije nekoliko godina je organizovana izložba starina iz kraja.

- Ideja o izložbi je vremenom prerastala u želju za stalnu postavku zavičajnog muzeja. Prvi problem u realizaciji te ideje je bilo nepostojanje adekvatnog i autohtonog objekta koji bi se rekonstruisao i priveo toj namjeni. Čak i za izradu novog objekta nisu se mogle definisati jasne programske odrednice za arhitektonsko oblikovanje objekta takvog tipa. Problemi na realizaciji ove ideje su trasirale put novim zamislima o istraživanju i mapiranju tradicionalnog graditeljskog nasljeđa kraja-ističe Rašketić.

Jedina logična polazna osnova za razradu ideje bilo je mapiranje postojećih preostalih objekata i njihove anglomeracije, te izrada sveobuhvatne foto dokumentacije. U toku mapiranja razlučila se forma autohtone kuće, njen morfološki nastanak i faktori koji su uticali na njen nastanak.

-Mapiranje nema svrhu samog bilježenja zatečenog stanja, već i pronalaženje geneza morfologije tradicionalne kuće, njenog razvojnog puta i faktora koji su uticali na to : prilagođenosti klimi, načinu zivota, uslovima i načinu gradnje-kaže Rašketić.